Moj prvi post će na ovom blogu biti vezan za privatne razgovore. Koje vodim. Čim mi šef izađe iz ureda. Osjećaj koji to izaziva u meni je naprosto senzualan. Od trenutka kada njegovo fantastično (ali stvarno fantastično) tijelo izađe iz ureda, pa čim dignem slušalicu i vršcima prstiju počnem birati broj od A, D, P, M ili neke druge prijateljice, do glasa koji mi se javlja s druge strane...
I naravno, onaj osjećaj adrenalina kada ga čujem kako se vraća u ured i pokušavam brzo završiti razgovor kako me ne bi ulovio no istovremeno se nadam da ću biti uhvaćena i snositi posljedice. Uh... vjeđe mi se opotiše samo od pisanja o tome.
